Bakar je manje reaktivni element teških metala. Ne reagira s kisikom na suhom zraku na normalnoj temperaturi. U vlažnom zraku na površini bakra polako se razvija sloj zelene patine. U dugoročnim pokusima na životinjama utvrđeno je da verdigris nije strašno toksičan, netopljiv je u vrućoj i hladnoj vodi i ima izuzetno visoku stabilnost.

Istraživanje japanskih znanstvenika dokazalo je da čak i ako se verdigris usitni u prah i ubrizga u ljudsko tijelo, ljudsko tijelo ga neće apsorbirati. Tijelo će ga izlučiti prirodnom reakcijom. Stoga u današnjem znanstvenom i medicinskom napretku treba ispraviti i ponovno razumjeti zaključak da su bakar i "patina" toksični.

Bakrene šalice mogu piti čaj, bakrene žlice mogu kuhati povrće, bakrene posude mogu se pirjati, vrući lonac ... Čak i ako se oslobodi količina bakra u tragovima, to je važan dodatak tijelu da trebaju elemente u tragovima. Međutim, budući da su bakreni proizvodi oksidirani i zahrđali vlagom, lako gube sjaj, postaju crni i zeleni te zahtijevaju često ribanje i održavanje. Trenutno je bakreni pribor rijedak i postupno se zamjenjuje proizvodima od nehrđajućeg čelika sa svijetlo bijelim izgledom.